Program BİRLİKTE od 2017. godine pruža podršku organizacijama civilnog društva (OCD) u Turskoj kroz jedinstvenu kombinaciju osnovnog finansiranja, strukturisanog mentorstva i modela koji podstiče temeljne promjene u njihovom organizacionom razvoju. Model organizacionog razvoja BİRLİKTE razvilo je Udruženje Centar za razvoj civilnog društva (Sivil Toplum Gelişim Merkezi Derneği – STGM), uz finansijsku podršku Evropske unije. Zasnovan na više od dvije decenije iskustva STGM-a, ovaj model predstavlja inovativan pristup jačanju civilnog društva.
Kako su nastali Model organizacionog razvoja BİRLİKTE i Vodič za samoprocjenu
Model organizacionog razvoja BİRLİKTE predstavlja sveobuhvatan i jasno strukturisan okvir za jačanje organizacionih kapaciteta civilnog društva. Njegova svrha je da pomogne organizacijama da usvoje održive načine rada i potrebna znanja ugrade u svoje svakodnevne procedure i sisteme upravljanja. Cilj je da organizacije civilnog društva razviju stabilne, funkcionalne i otporne upravljačke strukture, zasnovane na poštovanju ljudskih prava i usklađene s međunarodnim standardima dobrog upravljanja.
Model je nastao na osnovu bogatog iskustva koje je STGM stekao tokom više od dvadeset godina rada na jačanju kapaciteta različitih organizacija civilnog društva širom Turske. Primjenjuje se kroz program BİRLİKTE, koji Evropska unija finansira u okviru mehanizma finansijske podrške trećim stranama (FSTP). Od 2017. godine program odabranim organizacijama obezbjeđuje osnovno finansiranje i mentorsku podršku prilagođenu njihovim potrebama.
Pri izradi modela korišćeni su međunarodni okviri, poput EFQM-a i ISO standarda, kao i iskustva stečena kroz saradnju s organizacijama i programima TACSO, UNDP, Concern Worldwide i MDF, uz stručni doprinos STGM-a. Posebnost modela je primjena sistemskog pristupa, prema kojem se organizacija posmatra kao cjelina čiji su djelovi međusobno povezani. Svaki od njih, bilo da se odnosi na strategiju, svakodnevno poslovanje ili ljudske resurse, utiče na ostale. Na taj način organizacije se podstiču da bolje razumiju povezanost različitih oblasti svog rada i unaprijede međusobnu usklađenost, prilagodljivost i dugoročnu održivost.
Model služi i za procjenu postojećeg stanja i za planiranje daljeg razvoja. Mentorima i organizacijama koje učestvuju u programu pruža smjernice za sistematičnu procjenu organizacionih kapaciteta i njihovo unapređenje. Jedan od njegovih ključnih elemenata je alat za samoprocjenu, koji organizacijama omogućava da prepoznaju svoje prednosti i oblasti u kojima su potrebna poboljšanja, koristeći metodologiju bodovanja i utvrđivanja prioriteta. Takav pristup olakšava postavljanje razvojnih ciljeva i sistematično praćenje napretka tokom vremena.
Tokom prve faze sprovođenja programa (2017–2020), STGM je blisko sarađivao s organizacijama učesnicama i prikupljao dragocjena iskustva iz prakse, koja su poslužila kao osnova za izmjene i unapređenje modela. Prije predstavljanja ažurirane verzije, STGM je sproveo probnu samoprocjenu uz učešće svog upravnog odbora i zaposlenih. Dobijeni rezultati korišćeni su za strateško planiranje i dalje usavršavanje modela. Zahvaljujući ovom procesu, model je razvijen kao fleksibilan i praktičan okvir za organizacioni razvoj, a ne samo kao spisak kriterijuma koje treba ispuniti.
Model je nastavio da se unapređuje na osnovu redovnih povratnih informacija. Najnovijim izmjenama obuhvaćene su dodatne oblasti, poput upravljanja volonterima i članstvom, digitalizacije i unaprijeđenog sistema za praćenje, evaluaciju i učenje (MEL). Rodna ravnopravnost uključena je kao načelo koje prožima sve oblasti modela, čime se dodatno potvrđuje posvećenost programa ravnopravnosti i uključivanju svih.
Radi lakše primjene modela, STGM je izradio sveobuhvatan vodič koji povezuje teorijska objašnjenja i praktične alate. Vodič predstavlja proces razvoja modela, njegova osnovna načela i ključne oblasti organizacionog upravljanja: upravljanje organizacijom, strateško planiranje, članstvo, zaposlene i volontere, saradnju i partnerstva, upravljanje resursima, oblasti djelovanja, komunikaciju i digitalizaciju. Poseban dio posvećen je praćenju, evaluaciji i učenju (MEL), uz naglasak na kontinuiranom unapređenju rada na osnovu ostvarenih rezultata i povratnih informacija zainteresovanih strana.
Kako je rodna ravnopravnost uključena u model
Uključivanje rodne ravnopravnosti u sve oblasti djelovanja, koje se tradicionalno primjenjivalo u javnim politikama i planiranju na širem društvenom nivou, dobilo je novu i značajnu primjenu kroz program BİRLİKTE. Tokom druge faze sprovođenja programa, rodna ravnopravnost postala je jedan od prioriteta i uključena u sve faze planiranja i realizacije aktivnosti. Istovremeni rad na unapređenju rodne ravnopravnosti s 25 organizacija civilnog društva različitih profila predstavljao je ambiciozan poduhvat, kako po obimu tako i po načinu sprovođenja.
Umjesto da bude izdvojena kao posebna komponenta, rodna ravnopravnost uključena je u sve oblasti upravljanja koje model obuhvata. U alatu za samoprocjenu postavljena je kao načelo koje se primjenjuje u različitim oblastima, uključujući odnose s članovima i volonterima, donošenje odluka, strateško planiranje i programske prioritete. Ovakvim pristupom rodna ravnopravnost postala je važan pokretač promjena u organizacionoj kulturi i svakodnevnom radu.
Rezultati samoprocjene razmatrani su tokom pojedinačnih onlajn konsultacija s organizacijama. Na osnovu tih razgovora izrađeni su planovi za unapređenje rodne ravnopravnosti, prilagođeni potrebama svake organizacije. Podrška je pružana kroz radionice uživo i onlajn, razmjenu iskustava i međusobno učenje tokom terenskih posjeta, kao i kroz osnivanje Inicijative za integrisanje rodne ravnopravnosti (GEMI), koja je postala prostor za zajedničko učenje i razmjenu znanja.
Do završetka programa, 21 od 24 organizacije izrazila je namjeru da nastavi sa sveobuhvatnim uključivanjem rodne ravnopravnosti u svoj rad, dok su se dvije obavezale da će nastaviti s tim aktivnostima u manjem obimu. Među važnim faktorima uspjeha bili su razvoj znanja iz feminističke perspektive, angažovanje stručnjaka za rodnu ravnopravnost unutar organizacija i bogato iskustvo tima BİRLİKTE. Iako su nedostatak zaposlenih i česte promjene kadra predstavljali prepreke, većina organizacija uspjela je da rodnu ravnopravnost uključi u svoje unutrašnje strukture i način rada.
Izazovi tokom razvoja i primjene modela
Razvoj modela koji je istovremeno zasnovan na jasnim načelima i primjenljiv u praksi zahtijevao je opsežne konsultacije s organizacijama na terenu i više krugova izmjena i unapređenja. Među glavnim izazovima izdvojili su se:
- Ograničeni resursi: Organizacije često nijesu raspolagale dovoljnim vremenom, finansijskim sredstvima ni stručnim znanjem. Zato su njihova posvećenost organizacionom razvoju i podrška mentora bile od presudnog značaja.
- Zamor zbog zahtjevnosti procesa: Samoprocjena je za organizacije koje nijesu bile naviknute na sveobuhvatno preispitivanje sopstvenog rada mogla predstavljati veliko opterećenje. Podrška mentora u početnim fazama pomogla je da se spriječe preopterećenost i gubitak motivacije.
- Otpor promjenama u organizacionoj kulturi: Organizacije koje nijesu bile upoznate sa sistemskim pristupom ponekad su proces doživljavale kao previše složen i zahtjevan. Bodovanje tokom samoprocjene otkrivalo je i slabosti s kojima nije bilo lako suočiti se, ali je kasnije doprinijelo otvorenijem i iskrenijem pristupu organizacionom razvoju.
- Poistovjećivanje lične svijesti s organizacionom praksom: U oblastima poput rodne ravnopravnosti, pojedinci su često smatrali da njihova lična osviješćenost znači i da je organizacija spremna da primjenjuje odgovarajuća načela. Vremenom su prepoznali potrebu za strukturisanim promjenama na nivou cijele organizacije.
- Česte promjene zaposlenih: Odlazak i dolazak zaposlenih otežavali su kontinuitet rada. Njihov uticaj ublažen je prenošenjem znanja i uvođenjem zajedničkih procedura koje ostaju u organizaciji bez obzira na promjene kadra.
Izgradnja povjerenja između organizacija, mentora i samog modela bila je jedan od ključnih preduslova uspjeha. To je podrazumijevalo uspostavljanje zajedničkog načina komunikacije, jasno predstavljanje procesa i usaglašavanje oko ciljeva. Mentorska podrška bila je posebno važna jer je pomagala organizacijama da se snađu u složenim situacijama, bolje razumiju pojedine korake i postave realne razvojne ciljeve.
Kako model i vodič doprinose održivosti organizacija civilnog društva
Program BİRLİKTE doprinosi održivosti organizacija civilnog društva u dvije ključne oblasti:
- Organizaciona održivost: Organizacije su razvile i uvele formalne sisteme rada, kao što su zajednički elektronski prostori za čuvanje dokumenata, zapisnici sa sastanaka i alati za evaluaciju. Uspostavile su sisteme za praćenje, evaluaciju i učenje (MEL), unaprijedile upravljanje i ojačale mehanizme za učešće članova i drugih zainteresovanih strana u donošenju odluka.
- Finansijska održivost: Fleksibilnije planiranje budžeta omogućilo je organizacijama da lakše odgovore na spoljne pritiske, poput inflacije. Osnovno finansiranje pružilo im je mogućnost da rashode bolje usklade sa svojim strateškim ciljevima.
Alat za samoprocjenu pomogao je organizacijama da bolje razumiju unutrašnje odnose i procese, unaprijede donošenje odluka i uključe načela održivosti u svakodnevni rad. Dokumentovane politike i procedure doprinijele su očuvanju znanja i iskustva unutar organizacija, naročito u periodima kada dolazi do promjena zaposlenih. Transparentniji rad, bolji sistemi planiranja i proaktivan pristup praćenju, evaluaciji i učenju dodatno su ojačali njihovu sposobnost da odgovore na izazove.
Jedan od praktičnih primjera odnosi se na organizaciju koja je, zahvaljujući novouspostavljenim sistemima rada, uspjela da izdvoji više vremena za prikupljanje sredstava i razvoj novih partnerstava. To pokazuje kako unapređenje unutrašnjih procesa omogućava organizacijama da više pažnje posvete strateškim ciljevima.
Šta je STGM naučio tokom razvoja modela i sprovođenja finansijske podrške trećim stranama
Kao organizacija koja sprovodi mehanizam finansijske podrške trećim stranama (FSTP), STGM je tokom razvoja i primjene modela stekao važna iskustva:
- Kontinuirano prilagođavanje: Svaki alat najprije je testiran unutar samog STGM-a. Iskustva stečena tokom testiranja korišćena su za unapređenje unutrašnjih strategija organizacije i dalji razvoj modela.
- Mentorstvo zasnovano na podršci: Uloga mentora nije da nastupaju kao autoriteti, već kao pouzdani saradnici koji usmjeravaju organizacije kroz proces razvoja. Vodič za mentore utvrđuje osnovne vrijednosti njihovog rada, uključujući empatiju, neutralnost i povjerljivost.
- Zajedničko učenje: Platforme poput BİRLİKTE HUB-a i festivala Civil Voices Festival omogućile su organizacijama da razmjenjuju iskustva, uče jedne od drugih i zajednički razvijaju nova rješenja.
- Uspješno uključivanje rodne ravnopravnosti: Rodna ravnopravnost najuspješnije je uključivana u rad organizacija kada su mentori bili upoznati s rodnim pitanjima i kada se ovaj proces nije sprovodio kao zasebna aktivnost, već kao sastavni dio organizacionog razvoja.
- Unutrašnja kultura tima: Kultura otvorenosti, uvažavanja različitosti i međusobne podrške unutar STGM-a doprinijela je većoj kreativnosti, motivaciji zaposlenih i boljim zajedničkim rezultatima.
Mentorstvo je davalo najbolje rezultate kada je bilo prilagođeno okolnostima i potrebama svake organizacije. Individualna podrška, zasnovana na jasno definisanim ulogama i međusobnom povjerenju, pokazala se ključnom u pomaganju organizacijama da same prepoznaju oblasti u kojima žele da napreduju i odrede pravce svog razvoja, uz očuvanje nezavisnosti u odlučivanju.
Model organizacionog razvoja BİRLİKTE mnogo je više od skupa praktičnih alata. On predstavlja pristup promjenama zasnovan na jasnim vrijednostima, aktivnom učešću organizacija i iskustvima potvrđenim u praksi. Pokazuje kako osnovno finansiranje, u kombinaciji sa strukturisanom podrškom i fleksibilnim razvojnim okvirom, može dovesti do trajnih promjena u radu organizacija.
Kako ističu u STGM-u:
„Organizacioni razvoj nije jednokratan događaj. To je kontinuirani proces preispitivanja sopstvenog rada, procjene potreba i unapređenja.”
Donatorima i organizacijama koje pružaju razvojnu podršku i žele da doprinesu izgradnji otpornog civilnog društva zasnovanog na ljudskim pravima, BİRLİKTE nudi model koji se pokazao primjenljivim u praksi, uz jasnu poruku: promjene počinju unutar organizacije, a dugoročno se održavaju kada su ugrađene u sve oblasti njenog rada.