„Prava osoba s autizmom su ljudska prava” — decenija uticaja
Godine 2014. mala grupa roditelja iz Denizlija okupila se oko zajedničke spoznaje: njihova djeca, sva na spektru autizma, zaslužuju više od izolovane brige i šutnje. Zaslužuju dostojanstvo, obrazovanje, podršku i prava. Iz tog uvjerenja nastalo je Udruženje za podršku osobama s autizmom Denizli (DOD).
Ono što je počelo kao lokalni odgovor na svakodnevne teškoće preraslo je u jednu od najaktivnijih organizacija za zagovaranje prava osoba s autizmom u Turskoj. Tokom protekle decenije, DOD je postao most između porodica, institucija i politika, zagovarajući promjene na lokalnom i državnom nivou, a sada i na međunarodnom planu, uz podršku programa koje finansira EU i koji su pomogli da se njegov rad održi, strukturira i osnaži.
„Osobe s autizmom u Turskoj suočavaju se s diskriminacijom u gotovo svim oblastima — od obrazovanja do zdravstva, od zapošljavanja do svakodnevnog društvenog života”, kaže Dudu Karaman Dinç, predsjednica DOD-a i majka djeteta s autizmom. „Željele smo osigurati da njihova prava ne budu samo priznata već i zaštićena — u praksi.”
Skromni počeci, velike ambicije
Od samog početka, DOD se prvenstveno profilisao kao organizacija zasnovana na pravima, ali i kao pružalac usluga. Nudio je besplatno pravno savjetovanje, obrazovno usmjeravanje i podršku porodicama, ali je uveo i inovativne programe koji su dovodili u pitanje postojeće stanje, poput prvih ljetnih škola u Turskoj zasnovanih na principu obrnute inkluzije, u kojima su zajedno učila djeca s autizmom i neurotipična djeca.
Ubrzo su uslijedile likovne i muzičke radionice. Cilj nije bio „integrisati” djecu s autizmom u postojeće sisteme, već stvoriti nove prostore u kojima se različitost prihvata.
Istovremeno, DOD je počeo uticati na oblikovanje politika. Pridružio se Skupštini za podršku osobama s autizmom Turske (TOM), nacionalnoj mreži organizacija civilnog društva, i imao ključnu ulogu u osnivanju Parlamentarne istražne komisije za autizam. Kasnije je pomogao u praćenju Drugog nacionalnog akcionog plana za podršku osobama s autizmom, putem neposrednog dijaloga s državnim ministarstvima.
To nisu bili simbolični gestovi. DOD je iznosio detaljne prijedloge, podnosio zvanične izvještaje i insistirao na tome da porodice budu uključene u svaku odluku.
„Ne podižemo samo svijest — postavljamo teška pitanja”, kaže Dudu. „Pratimo šta se dešava. Ostajemo za pregovaračkim stolom.”
Od Denizlija do Brisela
Godine 2019, uz podršku programa EU Sivil Düşün, predstavnici DOD-a otputovali su u Njemačku i Nizozemsku kako bi učili od drugih organizacija koje djeluju u oblasti podrške osobama s autizmom. Ono što su tamo otkrili promijenilo je njihovu viziju.
Shvatili su da međunarodna saradnja nije samo korisna — već neophodna. Iste godine počeli su razvijati međunarodnu strategiju, a do 2020, uz podršku projekta Support to Rights koji finansira EU, pridružili su se organizaciji Autism Europe i postali njena prva članica iz Turske.
Promjena je bila suptilna, ali duboka. DOD je sada zagovarao promjene ne samo u Turskoj već je i razmjenjivao iskustva i učio iz međunarodnih iskustava. Učestvovao je na kongresima, posjetio centre u Španiji i Belgiji, a naposljetku je počeo pružati mentorsku podršku drugim organizacijama o tome kako povezati lokalne potrebe s globalnim standardima. U maju 2024. putovanje je zaokruženo: Dudu Karaman Dinç izabrana je u Upravni odbor organizacije Autism Europe.
Ali za DOD to nije bila završna linija. Bio je to samo još jedan korak na dužem putovanju — putovanju čiji je cilj oduvijek bio graditi mostove.
Snaga zajedništva
Do 2024. identitet DOD-a se proširio — i po obimu i po sadržaju. Te godine bio je suvoditelj projekta „Zajedno snažniji protiv diskriminacije”, koji finansira EU, i posjetio pet gradova širom Turske — od Istanbula do Samsuna — okupljajući 41 organizaciju koja djeluje u oblasti podrške osobama s autizmom.
To su bili događaji za umrežavanje, ali, što je još važnije, prilike za uzajamno osnaživanje. Udruženja su razmjenjivala alate, podnosila pritužbe zbog kršenja ljudskih prava i učila kako da međusobno podržavaju svoj rad. Osjećaj rascjepkanosti počeo je postepeno, promišljeno ustupati mjesto ujedinjenijem pokretu.
„Jesmo napredovali — ali smo pomogli i drugima da napreduju”, kaže Dudu. „To je najvažnije. Tako promjene postaju održive — ne odozgo, već rame uz rame.”
Isti duh oblikovao je i unutrašnji razvoj DOD-a. Uz podršku programa BİRLİKTE i druge faze projekta Support to Rights, organizacija se usmjerila na jačanje svojih temelja. Zaposlila je dvije osobe, pokrenula malo socijalno preduzeće, izdala vlastiti časopis o ljudskim pravima, Farklı, ojačala svoj ured i uspostavila održive sisteme rada.
To nije bio glamurozan posao, ali upravo takvi temelji omogućavaju zagovaranje, posebno u prostoru za građansko djelovanje koji se u Turskoj sužava.
Zatim je uslijedio zemljotres u februaru 2023.
U danima nakon katastrofe, DOD se mobilisao kako bi prikupio informacije od pogođenih porodica. Razgovarali su s roditeljima čija su djeca bila preopterećena bukom u skloništima. Čuli su priče o nezadovoljenim zdravstvenim potrebama, nedovoljno obučenom osoblju za vanredne situacije i djeci koja su nestala u nastalom metežu.
Umjesto da dopusti da te priče izblijede, DOD ih je zabilježio. Rezultat — izvještaj Act for Autistic Earthquake Survivors — postao je referentna tačka za inkluzivnije politike odgovora na katastrofe.
I to je dio njihovog zagovaračkog rada: pretvaranje svjedočenja u djelovanje.
Decenija pokreta, budućnost dostojanstva
Osvrćući se na proteklo vrijeme, razvojni put DOD-a nije bio pravolinijski — odvijao se kroz više faza. Jedna radionica prerasla je u sastanak o politikama, jedan izvještaj postao je nacionalna preporuka, a jedna studijska posjeta otvorila put ka međunarodnoj ulozi.
„Nismo čekali promjene — sami smo ih gradili”, prisjeća se Dudu. „Korak po korak. Sastanak po sastanak. Ponekad tiho, ali uvijek uporno.”
Danas DOD doprinosi oblikovanju nacionalnog pokreta za prava osoba s autizmom: utemeljenog na dokazima, vođenog iskustvom osoba iz zajednice, inkluzivnog i održivog.
I nastavlja postavljati jednostavno pitanje koje nosi ogromnu težinu: Kako bi Turska izgledala kada bi osobe s autizmom zaista bile uključene u sve aspekte života?
„Nastavit ćemo”, kaže Dudu. „Sve dok svaka osoba s autizmom u Turskoj ne bude živjela ne samo zaštićeno već i s punim dostojanstvom.”